ZAGREB FILM FESTIVAL
19.-26.10.2014.
12
Popratni program | Moj prvi film: Poljska

U drugoj polovici pedesetih godina europska kinematografija dobila je važan novi filmski pravac. Zvao se poljska filmska škola i odnosio se na raznoliku grupu ostvarenja koje su potpisivali tada najvažniji poljski redatelji poput Andrzeja Wajde, Andrzeja Munka, Wojciecha Hasa, Jerzyja Kawalerovicza i Aleksandera Forda. Poljska filmska škola nije stigla niotkuda, ta je zemlja imala jaku kinematografiju u razdoblju nijemog filma i tridesetih godina, prije nego što su je okupirali nacisti. Godine 1948. ustanovljena je Nacionalna filmska škola u Łódźu, najvažnije rasadište filmaša koji će uskoro zaintrigirati svijet (tamo je trebala biti samo privremeno, samo dok se u ratu razrušena Varšava ponovno ne izgradi, ali naposljetku se to pokazalo dobrom lokacijom).

Poljska kultura pod komunističkom vlasti bila je u specifičnoj situaciji: nakon prve izrazito staljinističke faze politika je donekle ublažila pritisak i stvorila svojevrstan tampon između poljskih umjetnika i sovjetskih kulturnih komesara koji su nadgledali Istočni blok. Jugoslavija se pedesetih hvalila neovisnošću, no u nas bi tada bili nezamislivi filmovi kao što su Hasova Omča (1958), drama o alkoholičaru koji se odlučuje na samoubojstvo, ili Fordov Osmi dan u tjednu, neugodna priča o mladom paru koji nikako da pronađe prostor za intimni život (oba snimljena po predlošcima kultnog pisca Mareka Hlaska). Još bi provokativnije djelovali Wajdini filmovi Kanal (1957) i Pepeo i dijamant (1958) u kojima se redatelj bavi i onim frakcijama boraca protiv nacizma koje je kasnije ignorirala vladajuća vrhuška.

Poljska kinematografija pod komunizmom imala je uspone i padove, no mogla se pohvaliti stabilnim priljevom velikih talenata. Kada bi politički pritisak postao neizdržljiv, osobito šezdesetih i osamdesetih godina, mnogi od njih napuštali bi domovinu, a Francuska je, kao i u 19. stoljeću, bila najčešći odabir nove životne sredine. Tamo su najprije otišli pripadnici nove generacije Roman Polanski, Jerzy Skolimowski, Andrzej Zulawski i Walerian Borowczyk, a kasnije i Krzystof Kieslowski. Poput Polanskog, i Agnieska Holland je na neko vrijeme odabrala Ameriku. Nažalost, u razdoblju tranzicije, kada više nije bilo političkog pritiska, nestalo je i poljskog filmskog čuda.

Bilo je teško odabrati najzanimljivije prvijence poljske kinematografije jer je ponuda uistinu prevelika da bi se svela na samo pet naslova. Ipak, nijedan od odabranih filmova nismo mogli ignorirati. Wajdina Generacija iz 1955. nastala je pod jakim neorealističkim utjecajem, no redatelj je priznao da ga taj nije dugo držao: već su mu američki film i Građanin Kane bili puno važniji kada je pripremao Pepeo i dijamant.

Nož u vodi
Polanskog iz 1962. jedan je od najslavnijih prvijenaca svjetskog filma, britka drama o generacijsko-socijalnom jazu koja je uznemirila poljsku cenzuru, osigurala redatelju nominaciju za Oscara i međunarodnu karijeru. Lični opis Jerzyja Skolimowskog iz 1964. rasni je primjer europskog modernističkog filma, koji se bavi osobnim dvojbama, a za društvene mu se fućka. U knjizi Drugi val (mislilo se na onaj poslije francuskog novog vala), koju su sastavili najugledniji britanski kritičari mlađe generacije, esej o njegovu stvaralaštvu našao se uz napise o Dušanu Makavejevu i Nagisi Oshimi.

Ožiljak
Krzystofa Kieslowskog iz 1976. pripada razdoblju filmova moralne zebnje što ga je početkom sedamdesetih inaugurirao njegov stariji kolega Krzystof Zanussi. U tim ostvarenjima ukazuje se na karijerizam, društvene pukotine i nesposobnost političke elite da shvati što se zbiva na terenu, no daljnje radikaliziranje tog pravca prekinuto je vojnim udarom 1981. godine, zbog čega su neka od kasnijih ostvarenja Kieslowskog završila u bunkeru. Neposredno prije toga snimljen je zapaženi prvijenac Agnieszke Holland Provincijski glumci, alegorija na tadašnje političke odnose u Poljskoj, koji je 1980. u Cannesu dobio nagradu filmske kritike FIPRESCI. Film se odigrava upravo u Łódźu, gradu u kojem je rođen novi poljski film.

Da smo imali na raspolaganju deset termina zasigurno bismo napravili bolji presjek sjajnih poljskih filmskih debija, no i ovako sveden program zavrjeđuje pažnju svakog filmoljupca.

Nenad Polimac, selektor programa Moj prvi film: Poljska

Nenad Polimac, izbornik programa Moj prvi film: Austrija

Andrzej Wajda, Poljska, 1955
Roman Polański, Poljska, 1962
Roman Polański, Poljska, 1958
Jerzy Skolimowski, Poljska, 1965
Krzysztof Kieślowski, Poljska, 1976
Agnieszka Holland, Poljska, 1979



Program Moj prvi film: Poljska ostvaren je u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Hrvatskoj


INFORMACIJE O ULAZNICAMA

Filmove iz ovog programa možete gledati u Zagrebačkom plesnom centru. Besplatne ulaznice za projekcije možete preuzeti isključivo na blagajni Zagrebačkog plesnog centra. Ulaznice se podižu svakodnevno, a podjela ulaznica počinje u 17 sati. Jedna osoba može preuzeti najviše četiri besplatne ulaznice po projekciji.

Detaljne informacije o ulaznicama potražite ovdje.

Zadržavamo pravo izmjene i dopune programa.